Više od tri decenije nakon ratnih zločina u vojnim logorima Lora i Morinj, odgovornost nije u potpunosti utvrđena, dok politički sporovi između Hrvatske i Crne Gore i nedovoljna saradnja tužilaštava otežavaju istrage.

Radmila Simović iz Nikšića više od tri decenije čeka pravdu za supruga Ratka, koji je sa 27 godina ubijen u vojnom zatvoru Lora u Splitu 1992. godine.

Ratko Simović bio je jedan od 14 pripadnika Jugoslovenske narodne armije (JNA) iz Nikšića i Šavnika koji su tokom 1992. godine mučeni i ubijeni u Hrvatskoj. Posmrtni ostaci 12 vojnika kasnije su pronađeni u masovnim grobnicama u Bosni i Hercegovini, ali odgovornost za njihovo stradanje još nije u potpunosti utvrđena.

„Moj suprug Ratko nije bio samo ime u nekom predmetu, niti broj u evidenciji. Bio je čovjek, suprug i dio jedne porodice koja je imala svoj život, svoje planove i svoju budućnost. Sve nam je to oduzeto“, kazala je Simović BIRN-u.

„Porodice ne bi smjele da budu te koje će decenijama tragati za informacijama i podsjećati institucije da žrtve postoje... Obaveza institucija je da postupaju, da nas informišu i da pokažu da je utvrđivanje istine njihov posao, a ne naša beskrajna borba“, dodala je.

U vojnom zatvoru Lora od marta 1992. godine pripadnici 72. jedinice Vojne policije Hrvatske vojske zlostavljali su i mučili civile i zarobljene pripadnike JNA, mahom srpske nacionalnosti, koji su bili zarobljeni u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini.

Vlasti u Hrvatskoj i Crnoj Gori godinama se međusobno optužuju za nedostatak rezultata u procesuiranju ratnih zločina počinjenih u Lori i vojnom logoru Morinj kod Herceg Novog, u kojem je JNA 1992. držala zatočene hrvatske ratne zarobljenike i civile.

Vlada Hrvatske je nedavno uslovila podršku pristupanju Crne Gore Evropskoj uniji (EU) u dokumentu koji je poslala članicama EU, Evropskoj komisiji i Evropskom savjetu. U dokumentu se, između ostalog, zahtjeva procesuiranje ratnih zločina, uključujući komandnu odgovornost, isplata odštete za zatočene u logoru Morinj i zadržavanje spomen-ploče na mjestu tog vojnog logora. Vlada Crne Gore je u međuvremenu odlučila da zadži spomen-ploču u Mornju i promjeni ime gradskog bazena u Kotoru.

Kao dio Jugoslavije, Crna Gora je direktno učestvovala u ratovima u Hrvatskoj i BiH, iako se rat nije vodio na njenoj teritoriji.

Bez istrage zločina nad crnogorskim vojnicima

U martu 2002. godine, javni tužioci u Splitu podigli su optužnicu protiv osam pripadnika 72. bojne Vojne policije zbog ratnih zločina nad civilima i ratnim zarobljenicima u slučajevima Lora 1 i Lora 2, a oni su osuđeni na ukupno 60 godina zatvora.

Hrvatsko tužilaštvo nikad nije podiglo optužnicu za slučaj Lora 3, koji se odnosi na crnogorske državljane.

Specijalno državno tužilaštvo je 2009. formiralo predmet oko Lore 3, a Vrhovno državno tužilaštvo saslušalo je 11 osoba i 2012. godine proslijedilo iskaze Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu.

Hrvatsko tužilaštvo ocjenilo je da ti dokazi ne predstavljaju osnov za pokretanje krivičnog postupka.

SDT je 2016. godine formiralo novi predmet u odnosu na sedam osoba, a 2024. godine tužioci iz Splita tražili su od Crne Gore dostavljanje dodatnih dokaza.

Pravna savjetnica Akcije za ljudska prava (HRA), Bojana Malović, upozorava na nedostatak informacija o istragama ratnih zločina nad crnogorskim državljanima u Lori. Ona ističe i da nema zvaničnih podataka da li crnogorske institucije od Hrvatske traže informacije o tom slučaju.

“Individualna odgovornost za ratne zločine ne smije postati sredstvo za političku trgovinu. To ne znači da Crna Gora treba da odustane od insistiranja na rasvjetljavanju Lore i odgovornosti za zločine nad njenim državljanima. Naprotiv, dužna je da to pitanje dosljedno pokreće pred hrvatskim institucijama, ali ne kao protivtežu sopstvenim obavezama prema žrtvama Morinja“, smatra Malović.

U januaru 2023. tadašnji ministar pravde Marko Kovač je pozvao hrvatsko tužilaštvo da pokrene istragu u slučaju Lora 3, dok je Vrhovno državno tužilaštvo u februaru 2023. najavilo da će tražiti reviziju sporazuma sa Hrvatskom o istragama ratnih zločina, kako bi se omogućilo podizanje optužnica protiv hrvatskih građana.

Prema sporazumu o saradnji i procesuiranju počinilaca ratnih zločina koji je potpisan u julu 2006. godine, državnom tužilaštvu Crne Gore omogućeno je da podigne optužnice protiv crnogorskih državljana koji su za ratne zločine optuženi od strane Hrvatske, ali su nedostupni hrvatskom pravosuđu.

Sporazum ne omogućava crnnogorskom tužilaštvu da optužiti hrvatske državljane koji su osumnjičeni za ratne zločine nad crnogorskim državljanima.

Malović upozorava da procesuiranje ratnih zločina u vojnim logirima Lora i Morinj zavisi od regionalne saradnje, ističući da je Hrvatska jedina država u regionu koja u kontinuitetu ne odgovara na zamolnice crnogorskog tužilaštva.

“Zato danas problem više nije samo nedostatak dokaza niti protok vremena, već činjenica da se postojeći dokazi i predmeti ne ustupaju državi koja bi mogla da procesuira dostupne okrivljene“, upozorava Malović.

Iz hrvatskog državnog tužilaštva nisu odgovarali na pitanja BIRN-a.

Tužioci ne pominju komandnu odgovornost

U međuvremenu Specijalno državno tužilaštvo je prošlog februara ponovo otvorilo istrage o ratnim zločinima počinjenim na teritoriji Crne Gore, uključujući i zločine u vojnom logoru Morinj kod Herceg Novog.

Inicijativa je dio Strategije Crne Gore za ratne zločine za period 2024-2027, ali ograničeni kapaciteti rizikuju da zakoče ovaj proces.

Iz Specijalnog državnog tužilaštva nisu odgovorili BIRN-u u kojoj se fazi nalazi istraga slučaja Morinj.

Pripadnici JNA su od oktobra 1991. do avgusta 1992. godine u logoru Morinj držali 270 hrvatskih vojnika i civila zarobljenih tokom opsade Dubrovnika i Konavla.

Apelacioni sud je u aprilu 2014. potvrdio osuđujuće presude četvorici crnogorskih državljana za zlostavljanje zarobljenika u logoru Morinj, a osuđeni su na ukupno 12 godina. Nakon što su bivši logoraši tužili državu Crnu Goru isplaćeno je 1,4 miliona eura odštete za 145 bivših logoraša.

Međutim, tužilaštvo nije istraživalo komandnu odgovornost niti je pominjalo u optužnici.

Istraživački novinar, Jovo Martinović, smatra da je slučaj Morinj istražen onoliko koliko je to dozvoljavala tadašnja vlast.

“Sitni izvršioci su procesuirani i to prilično traljavo od strane tadašnjih tužilaca koji su se kasnije dokazivali progonom političkih neistomišljenika režima. Komandne strukture su ostale netaknute iz ovog ili onog razloga ili jednostavno zbog dogovora crnogorske i hrvatske strane”, kazao je Martinović za BIRN.

Tadašnji premijer Milo Đukanović se 2000. godine zvanično izvinio Hrvatskoj za stradanje i gubitke koje su prouzrokovali crnogorski vojnici, posebno na području Dubrovnika. Đukanović je bio predsjednik Vlade Crne Gore u vrijeme vojnog napada na Hrvatsku.

Specijalno državno tužilaštvo je u junu 2024. otvorilo istragu i protiv bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića zbog sumnje da je, kao oficir JNA na području Cavtata, nečovječno postupao prema hrvatskim civilima. Iz tužilaštva nisu odgovorili BIRN-u u kojoj se fazi nalazi istraga.

„Više od tri decenije u Crnoj Gori nisu ozbiljno pokretane istrage ratnih zločina počinjenih na dubrovačkom ratištu jer za to nije postojala politička ali ni dovoljna volja tužilaštva“, smatra Malović.

“Tužilaštvo bi trebalo da ponovo analizira spise predmeta, vojnu dokumentaciju i lanac komandovanja i utvrdi ko je imao stvarnu kontrolu nad funkcionisanjem logora. Ko je morao znati za zlostavljanje i ko je propustio da ga spriječi ili kazni.“

Radmila Simović očekuje da Hrvatska i Crna Gora, umjesto političkih rasprava, rade na rasvjetljavanju ratne prošlosti.

„Za mene je najvažnije da se utvrde činjenice, da odgovorni budu procesuirani u skladu sa zakonom i da se ono što se dogodilo zvanično i nedvosmisleno prizna“, kaže Simović.

„Morinj i Lora ne smiju da budu samo teme koje se otvaraju kada se pogoršaju odnosi između Crne Gore i Hrvatske, a zatim ponovo potiskuju kada politički interesi zahtijevaju drugačiji odnos. Porodicama nije potrebna još jedna politička rasprava. Potrebno nam je da poslije toliko godina možemo reći da je istina utvrđena i da je odgovornost dobila svoj pravosudni epilog“, dodala je.