Analiza BIRN-a pokazuje da pojedine institucije formalno odobravaju zahtjeve za pristup informacijama, ali dostavljaju nepotpune ili nerelevantne podatke.

Institucije u Crnoj Gori mogu formalno odobriti zahtjev za slobodan pristup informacijama, a da građani, novinari i NVO ipak ne dobiju podatke koje su tražili, pokazala je analiza BIRN-a.

Kako bi izbjegle davanje informacija državne institucije dostavljaju djelimične ili nerelevantne podatke, dok Zakonom o slobodnom pristupu informacijama nije precizirano ko je odgovoran da utvrdi da li je pravo na pristup informacijama zaista ostvareno.

Zamjenik izvršnog direktora Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), Dejan Milovac, tvrdi da se takva praksa najčešće javlja kada je tražena informacija posebno osjetljiva ili može ukazati na korupciju i zloupotrebu javnih resursa.

„Ona pokazuje da pojedine institucije nerijetko ulažu više napora da informaciju sakriju nego da je učine dostupnom javnosti“, kazao je Milovac BIRN-u.

Slobodan pristup informacijama (SPI) je mehanizam koji građanima omogućava da od državnih institucija traže dokumenta i podatke o njihovom radu, kako bi se omogućila kontrola donošenja odluka i trošenja javnog novca.

Analiza odgovora na zahtjeve za slobodan pristup informacijama pokazala je da pojedine institucije formalno odobravaju zahtjeve, ali ne dostavljaju tražene dokumente ili podatke ili ih dostavljaju djelimično, nepotpuno i nerelevantno.

Time se stvara privid da je postupak okončan u korist podnosioca zahtjeva, dok on u praksi ostaje bez informacije. Zakon ne daje pravo na žalbu Agenciji za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama (AZLP) ukoliko institucija dostavi nepotpune podatke.

Milovac tvrdi da su se iz MANS-a žalili zbog nesklada između traženog i dostavljenog.

„Ukazujemo na dokumente, priloge, periode ili podatke koji nedostaju. Postupak nastavljamo kroz žalbu i, kada je potrebno, upravni spor, sve dok se ne obezbijedi stvarni pristup informacijama. U tom smislu smo imali značajan uspjeh pred gotovo svim sudskim instancama“, navodi Milovac.

U izvještaju o napretku za 2025. Evropska komisija (EK) je upozorila na ozbiljne probleme u praktičnoj primjeni prava na pristup informacijama i nedovoljne ljudske, finansijske i institucionalne kapacitete Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama.

Agencija ne procjenjuje kvalitet informacije

Državna institucija donosi rješenje na zahtjev za SPI kojim se pristup može odobriti, djelimično odobriti ili odbiti. U slučaju da je pristup odbijen ili djelimično odobren podnosilac zahtjeva može se žaliti AZLP-u. Ukoliko nije zadovoljan rješenjem Agencije podnosilac može pokrenuti spor pred Upravnim sudom.

Iako Zakon o slobodnom pristupu informacijama obavezuje organ vlasti da dostavi tačne i potpune informacije, iz AZLP-a tvrde da Savjet Agencije nije nadležan za ocjenu „kvaliteta dostavljene informacije“.

Milovac smatra da Agencija ne bi smijela da se zadrži na formalnoj provjeri da li je institucija nešto dostavila.

„Njena obaveza je da cijeni da li je tražilac zaista dobio informaciju koju je tražio i na koju ima pravo. U suprotnom, drugostepena kontrola postaje provjera forme, a ne stvarna zaštita prava na pristup informacijama“, tvrdi Milovac.

Tokom monitoringa potrošnje osam transportnih preduzeća u državnom vlasništvu, Luka Bar je prošlog novembra dostavila BIRN-u zbirne iznose u vezi sa potrošnjom na službenim platnim karticama, umjesto traženih izvoda iz banke.

Takođe, prilikom istraživanja diplome ministra finansija Novice Vukovića, Ekonomski fakultet je BIRN-u odobravao pristup studentskom dosijeu i diplomi, a u izvršenju dostavljao informaciju da ministar jeste student, kao i da je izmirio školarinu.

Do danas BIRN nije dobio informacije tražene putem slobodnog pristupa informacijama vezanih za potrošnju službenih platnih kartica niti za studije ministra finansija.

Iz Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama navode da Savjet Agencije, kao drugostepeni organ, ocjenjuje zakonitost rješenja, dok je državna institucija dužna da izvrši rješenje kojim se dozvoljava pristup informaciji i podnosiocu dostavi tražene podatke.

Zakon ne obavezuje AZLP da procjenjuje kvalitet dostavljenih informacija.

Međutim, Milovac smatra da zaštita prava na pristup informacijama mora obuhvatiti i provjeru da li je tražilac zaista dobio podatke i dokumente koje je zahtjevom tražio.

„Kada organ formalno odobri pristup, a zatim dostavi neupotrebljivu, nepotpunu ili irelevantnu informaciju, on pokušava da stvori privid zakonitog postupanja, dok teret daljeg dokazivanja prebacuje na tražioca“, kaže Milovac.

„Posljedice takve prakse su produžavanje postupaka, dodatni troškovi i gubitak vrijednosti informacija zbog protoka vremena. Građani, novinari i organizacije civilnog društva prinuđeni su da ulažu dodatne resurse u žalbe i sudske postupke kako bi došli do podataka koji su im zakonom dostupni“, dodao je.

Opstrukcije moguće kada nema jasne odgovornosti

Novim Zakonom o slobodnom pristupu informacijama koji je usvojen prošlog decembra, institucije se obavezuju da u roku od tri dana nakon odluke izvrše rješenja kojima je odobren pristup informacijama.

Članom 51 predviđeno da u slučaju nepoštovanja tog roka, Agencija na prijedlog podnosioca zahtjeva ili drugog lica donese rješenje o izvršenju u roku od tri dana.

Ipak, novi mehanizam izvršenja primjenjuje se samo na odluke Agencije i ne obuhvata predmete vraćene na ponovno odlučivanje niti postupke pokrenute zbog ćutanja administracije.

Milovac upozorava na nedostatke u zakonu ali i na odgovornost institucija koje ne dostavljaju potpune informacije.

„Zakonu nedostaju oštrije i djelotvornije sankcije za ogromnu štetu koju prolongirani upravni postupci proizvode, uključujući štetu za državni budžet. Svaki nepotrebni krug žalbi i sudskih postupaka plaćaju građani, dok službenici i funkcioneri koji opstruiraju pristup informacijama uglavnom ne snose stvarnu odgovornost“, kazao je Milovac.

„Bez jasne individualne odgovornosti za takvo postupanje, teško je očekivati promjenu prakse“, kaže Milovac za BIRN.

Novim zakonom uvedena je obaveza državnim institucijama da imenuju službenika za pristup informacijama i njegovog zamjenika kao i njihove nadležnosti i odgovornosti. Prethodni zakon u državnim institucijama nije jasno definisao nadležnosti za SPI zahtjeve zbog čega se u praksi kasnilo sa obradom ili su ostajali neriješeni zbog odsustva odgovornih ili kadrovskih promjena.

Iz Agencije nisu odgovorili BIRN-u na pitanja koliko često se susrijeću sa fenomenom formalno pozitivnih odgovora, niti koja je preporuka Agencije za tražioce u slučaju da takav odgovor dobiju.

Nisu precizirali ni da se u tom slučaju može sprovesti žalbeni proces.

Na pitanja BIRN-a nisu odgovorili iz Ministarstva javne uprave koje je bilo predlagač Zakona o slobodnom pristupu informacijama.